Šume, jezera, polja k’o nigdje drugdje,
Čiče moje je raj na svijetu.
Ljudi vesele se svugdje,
djeca gledaju ptice u letu.
Polja su zlatna, kak’ sjajno nam Sunce
a kad vidim naše šume, zaigra mi srce,
jezera sjaje na mjesečevoj svjetlosti.
Zalasci Sunca obaraju mi oči,
njegove boje i svjetlost puni su moći.
Boja puno ima turopoljska nošnja,
naše ljepotice ih nose.
Turopolje moje drago,
puno si mi toga dalo.
Tu sam se rodila,
navek tvoja bila.
U tebi ima jedno selo
Čiče se oduvek zvalo.
Tam ima jedna cesta
koja vodi do mog srca.
Autorica: Sonja Farkaš, 5. a, OŠ Novo Čiče
