Mlađe generacije teško da poznaju svjetove Betty Boop, mačka Felixa i zeca Oswalda. Za razliku od njih, drugi su likovi iz dvadesetih i tridesetih godina dvadesetoga stoljeća kroz bezbrojne reciklaže i reklamne kampanje kroz koje se temeljem autorskih prava vrtio novac preživjeli opasnost pada u ropotarnicu povijesti. I starije generacije, međutim, teško da se sjećaju Castora Oyla, Georgea W. Geezila, Poopdeck Pappyja ili J. Wellingtona Wimpyja. Prvi je stariji brat, drugi je prvi zaručnik Olive Uljić. Poopdeck je Popajev otac, a Wimpy je (ah, da!) pravo ime Pere Ždere.
Zbog prerane smrti svog autora E. C. Segara (1894-1938) Popajev je lik, ali ne i ime, u Europi 2008. postao javna domena. Na daske Scene Gorica zato, bez posebnih autorskih prava, stižu u produkciji Tvornice lutaka i režiji Petre Radin Popaj, Oliva, Badžo (Bluto) i Pero Ždero u izvedbi Filipa Detelića, Marija Kovača i Petre Težak.
Za sve koji neće stići na Pučko otvoreno učilište sutra u 17 sati arhiva dostupnih Paramountovih crtanih filmova nalazi se ovdje, a neke od klasika prve epohe crtanoga filma možete vidjeti ovdje i ovdje. Iscrpne informacije o autorskim pravima na druge poznate crtane likove možete pronaći ovdje. Možda je upravo zbog njih mnogo kvalitetnog materijala danas zaboravljeno.
